Indijanska prečica do uspomena

Ono što se danas često naziva Proustovim efektom, tj. činjenica da mirisi mogu prizvati sjećanja na ranije proživljena iskustva, nije novo znanje. U tu su svrhu miris najvjerojatnije koristili još u najstarijim civilizacijama.

Posebno mi je draga priča o načinu na koji miris koriste pripadnici starosjedilačkih plemena obiju Amerika. Sastavni dio njihove tradicionalne opreme je  torbica u kojoj nose različite mirisne materijale (suhu travu, smole, mirisne komade drveta i sl.)

Te materijale drže u torbici nekorištene dok se ne nađu u nekoj situaciji koju žele dugo pamtiti (nečije izlaganje, neki obred, susret, posebno lijep prizor u prirodi…). Tada odaberu jedan mirisni materijal i udišu miris tijekom cijelog doživljaja. Kad se kasnije požele prisjetiti tog iskustva pomirišu isti materijal znajući da će im miris pomoći da se uspomena vrati u sjećanje jasno i detaljno.

Možda je zanimljivo spomenuti da se ta metoda koristi u procesu treninga agenata specijalnih službi, da je mnogi sportaši koriste kao pomoć za tempiranje raspoloženja i generiranje potrebnog elana u vječnoj utrci za optimalnim rezultatom, da je studenti i učenici na ispitima mogu koristiti za lakše prisjećanje naučenog, te da diljem svijeta traju brojna istraživanja djelovanja mirisa s nadom da će dobiveni rezultati uputiti na načine kojima bi se evociranjem ugodnih uspomena mogle olakšati tegobe nekim kategorijama bolesnika.