Uspješnost primjene eteričnih ulja u aromaterapiji proporcionalna je njihovoj kakvoći

09/07/2010

Piše: Mr. sc. Jasminka Papić, dipl. ing. biotehnologije
Voditelj Odsjeka za arome i mirise u službi za zdravstvenu ekologiju, Hrvatski zavod za javno zdravstvo

Prva asocijacija uz pojam eteričnih ulja danas je najčešće upravo aromaterapija. Međutim, bez njih je nemoguće zamisliti i proizvodnju alkoholnih i bezalkoholnih pića kao i bilo koje skupine prehrambenih proizvoda. Eterična ulja su nadalje nezaobilazan sastojak u formulacijama različitih kozmetičkih pripravaka (mirisnih vodica, mirisnih soli, sredstava za njegu lica, tijela, kose, nogu i ruku), a često se primjenjuju i u farmaceutskoj industriji. S obzirom na takvu raširenost i važnost eteričnoih ulja nužno je i poznavanje kriterija za ocjenjivanje njihove kakvoće.

Što sve utječe na kakvoću eteričnih ulja?

Eterična ulja se izoliraju iz različitih dijelova velikog broja biljaka. Njihov udio u biljci u pravilu nije velik. Metode izdvajanja uključuju tiještenje, destilaciju vodenom parom, ekstrakciju pomoću rafinirane masti, ekstrakciju organskim otapalima i superkritičnim plinovima te adsorpciju. Većina izoliranih ulja podvrgava se dodatnoj ekstrakciji, redestilaciji ili rektifikaciji radi pročišćavanja ili izdvajanja određenih sastojaka.

Nažalost, i uz pravilnu provedbu svih postupaka izolacije i pročišćavanja, nije moguće izbjeći neke promjene u sastavu izoliranog ulja u odnosu na ono koje se nalazi u izvornom botaničkom materijalu. Te promjene mogu podrazumijevati gubitak pojedinih tvari ili nastanak spojeva kao rezultat kemijskih reakcija, kao što su oksidacija ili hidroliza, tijekom procesa.

Osim toga, na putu od biljke iz koje se ulje izolira, do bočice u koju se na kraju pakira, postoji čitav niz mogućnosti za njegovo kvarenje, kontaminaciju ili krivotvorenje. Zbog toga je adekvatna kontrola kakvoće i zdravstvene ispravnosti eteričnog ulja preduvjet za ostvarivanje njegove pune djelotvornosti i pravilne primjene

Primjena eteričnih ulja u aromaterapiji u stalnom je porastu, djelom zbog znanstveno dokazane djelotvornosti u određenom broju slučajeva, dijelom zbog općeg trenda povratka svemu prirodnom, a dijelom, nažalost, i zbog vjerovanja u mogućnost brze zarade. Zbog posljednjeg razloga ona se sve češće krivotvore na razne načine ili se pretjeruje u obećanjima o njihovom djelovanju. Neispunjena očekivanja razlog su često razočaranjima koja potiču nepovjerenje u stvarnu vrijednost eteričnih ulja uopće.

Eterična ulja su smjese velikog broja organskih spojeva, a specifična fiziološka aktivnost pojedinog eteričnog ulja posljedica je njegovog specifičnog kemijskog sastava. Iz toga proizlazi da je osnovni preduvjet za uspješan aromaterapijski tretman kvalitetno i zdravstveno ispravno eterično ulje, poznatog podrijetla, kemotipa i načina dobivanja. Mnogi aromaterapeuti nemaju, nažalost, za ulja koja nabavljaju pouzdanu informaciju upravo o ovim podacima. Zbog toga uz sve njihovo znanje i napor koji ulažu u svoj rad izostaju očekivani rezultati.

Deklaracija napisana na bočici eteričnog ulja najčešće sadrži: naziv i ostale podatke tvrtke koja ulje prodaje, količinu ulja koja se u bočici nalazi i naziv eteričnog ulja, odnosno biljke iz koje je ono dobiveno i eventualno, napomenu o mjerama opreza pri rukovanju. Precizni i pouzdani podaci o biljnoj vrsti i podvrsti, dijelu biljke iz kojeg je ulje izolirano, kemotipu ulja i postupku kojim je ono dobiveno, vrlo se rijetko mogu naći na deklaraciji. Podaci o trajnosti ulja i načinu čuvanja, također najčešće izostaju.

Važnost poznavanja botaničkih naziva biljaka iz kojih se izoliraju eterična ulja

Većina biljaka od kojih se proizvode eterična ulja, bez obzira na to da li one rastu kao samonikle ili kultivirane imaju velik broj vrsta i podvrsta, hibrida i klonova. Svi se oni značajno razlikuju u kemijskom sastavu. Posebno je nepouzdan i promjenljiv kemijski profil biljaka koje rastu samoniklo. Kao posljedica mehanizma preživljavanja u specifičnim uvjetima staništa i klimatskih prilika kod biljaka nastaju i brojne specifične genetske varijacije, čiji su rezultat nove podvrste, koje se mogu značajno razlikovati u svom izgledu i/ili sastavu.

Kao primjer može se navesti eterično ulje timijana. Između mnogih vrsta timijana, u aromaterapiji se najviše koriste Thymus vulgaris i Thymus serpyllum (majčina dušica), koji se često poistovjećuju. Iako su im glavne sastavnice ulja velikim dijelom iste, njihovi omjeri su različiti, te im se stoga i djelovanje u mnogome razlikuje. Još bolji primjer za nedoumice oko spomenutog načina pisanja naziva biljke od koje je ulje dobiveno je eukaliptus. Rod eukaliptusa ima velik broj vrsta i podvrsta. Mnoge među njima uopće nemaju izražen miris. Eterična ulja aromatičnih vrsta kao što su Eucalypus globulus, Eucalyptus citriodora ili Eucalyptus dives međusobno se razlikuju u pogledu kemijskog sastava i fiziološkog djelovanja .

Eterično ulje E. globulus kao glavnu aktivnu tvar sadrži 1,8-cineol i pripisuju mu se kao glavna djelovanja ekspektorirajuće, antivirusno i antibakterijsko. Ulje E. citriodora sadrži najviše citronelala zbog čega njegov miris podsjeća na limun, a u aromaterapiji se upotrebljava kao protuupalno i antibakterijsko ulje ili kao repelent. U eteričnom ulju E. dives s najvećim udjelom sudjeluje piperiton čiji je učinak najviše izražen kod bolova, neuralgija i sl. Iz toga proizlazi da je prva pretpostavka pravilnog deklariranja eteričnog ulja naziv biljke iz koje je ono proizvedeno, a koji mora biti na hrvatskom i latinskom jeziku. Latinski naziv, osim roda biljke, uvijek označava i njenu vrstu i prepoznatljiv je u cijelom svijetu. Time se izbjegavaju i pogreške vezane uz različite hrvatske nazive istih biljaka ili iste nazive različitih biljaka, kao i u slučajevima drugih sličnih nesporazuma.

Na sličan način mogu se javiti i razlike u sastavu podvrsta pojedinih biljaka, što se može i odraziti na učinak i sigurnost primjene njihovih ulja. Tako podvrsta bosiljka Ocimum basilicum var. album ima manji udio estragola nego Ocimum basilicum var. basilicum, te je mnogo sigurnija za uporabu u aromaterapiji.

Bilo bi također dobro, a u nekim slučajevima čak neophodno, navesti koji dio biljke je upotrebljen za dobivanje eteričnog ulja, jer i tu mogu postojati velike razlike. Neka se eterična ulja uobičajeno dobivaju destilacijom nadzemnog dijela biljke (paprena metvica, Mentha x piperita), a neka destilacijom samo određenog njenog dijela (cvijeta, lista, kore, korijena). Pojedine biljke, ovisno o upotrebljenom dijelu, daju i ulja različitog sastava i djelovanja. Tako je npr. neophodno uz eterično ulje cimeta, Cinnamomum zeylanicum, navest i to da li je ono dobiveno iz njegove kore ili lista. Ulje kore cimeta sadrži cimetaldehid kao glavni sastojak (55 – 75 %) uz znatno niži udio eugenola (5 – 18 %) , koji je nasuprot tome glavni sastojak ulja lista cimeta (70 –90 %).

Što su kemotipovi eteričnih ulja?

Termin “kemotip” se upotrebljava u svrhu označavanja različitog kemijskog sastava eteričnih ulja proizvedenih iz biljaka koje su često u botaničkom smislu identične, ali rastu na različitim geografskim lokacijama u različitim klimatsko-pedološkim uvjetima.
Mnoge biljke iz kojih se dobivaju eterična ulja imaju veći ili manji broj svojih kemotipova, a najpoznatija su takva ulja: timijana, ružmarina, mažurana, kamilice, čajevca i eukaliptusa.

U eteričnom ulju ružmarina Rosmarinus officinalis, koji raste na sjeveru Afrike dominira 1,8-cineol, s najizraženijim djelovanjem na dišni sustav, a u ružmarinu iz Provanse kamfor koji je poznat kao srčani tonik, ali je istovremeno vrlo opasan za trudnice i epileptičare. Ulje korzikanskog ružmarina kao bitne aktivne tvari sadrži bornilacetat i verbenon, čija se djelovanja najviše vezuju uz probleme jetre i probavnog sustava. Zbog toga bi bilo nužno kod eteričnog ulja ružmarina navesti i podatak o vrsti kemotipa:

Rosmarinus officinalis k.t. 1,8-cineol
Rosmarinus officinalis k.t. kamfor
Rosmarinus officinalis k.t. bornilacetat, verbenon

Način dobivanja eteričnog ulja bitan je za njegovu primjenu u aromaterapiji

Jedna od specifičnosti eteričnih ulja koja se upotrebljavaju u aromaterapiji u odnosu na njihove ostale primjene je i to da ona moraju biti proizvedena isključivo postupkom destilacije, postupkom prešanja ili postupkom ekstarkcije superkritičnim plinovima. Ekstrakcija organskim otapalima za ovu primjenu eteričnih ulja nije dopuštena zbog tragova otapala koja u njima mogu zaostati. Količine otapala koje pri tome ulja mogu sadržavati jedva su mjerljive i sa zdravstvenog gledište ne predstavljaju rizik osim u smislu moguće reakcije preosjetljivosti na koži, ali njihova prisutnost narušava energetsko obilježje ulja pa time i njegovo djelovanje. Iznimno se, zbog specifičnosti cvijeta kao što su jasmin i tuberoza, dopušta posebni, složeni postupak ekstrakcije pomoću masti (enfleurage).

Kolika je trajnost eteričnih ulja?

Veliki broj reaktivnih organskih spojeva čini eterična ulja podložna oksido-redukcijskim i drugim kemijskim promjenama. Zbog toga su mnoga među njima osjetljiva na djelovanje kisika iz zraka, topline, vlage i svjetla. Najbrže se promjene događaju u uljima kod kojih prevladavaju monoterpenski ugljikovodici (citrusna i crnogorična ulja). Takva se ulja dužim stajanjem, posebice ako nisu adekvatno čuvana, brzo osmole. Polimerizirane molekule nemaju isto djelovanje kao njihovi monomeri, a mogu izazvati i neželjene reakcije. Iz toga proizlazi da ni trajnost eteričnih ulja nije vječna i da bi je zbog sigurnosti i uspješnosti primjene valjalo označiti na ambalaži.

Posebna upozorenja važana su mjera sigurne primjene eteričnih ulja

Eterična ulja kao koncentrirane aktivne tvari djeluju u vrlo malim količinama i upotrebljavaju se u različitim stupnjevima razrjeđenja. Izravna uporaba nerazrijeđenih ulja vrlo je rijetka i opasna, a odnosi se na specifična ulja i slučajeve. Zbog toga deklaracija na ambalaži mora sadržavati i podatak o zabrani izravnog nanošenja eteričnog ulja na kožu ili unošenja u organizam, kao i upozorenje o njegovom čuvanju izvan dosega djece.
Neki od aktivnih sastojaka pojedinih eteričnih ulja imaju izraženo toksično djelovanje na određene dijelove tijela ili organe, dok drugi opet mogu ugroziti zdravlje nekih populacijskih skupina i bolesnika (djeca, trudnice, epileptičari i sl.) o čemu također valja upozoriti njihove korisnike.

Krivotvorenje eteričnih ulja

Cijene eteričnih ulja vrlo su različite, a ovise prvenstveno o udjelu ulja u biljnom materijalu, čije vrijednosti, kod nekih biljaka, mogu biti i znatno niže od 0,1%, ali mogu, kod drugih biljnih vrsta prelaziti granicu i od 30%. Važnu ulogu u formiranju cijene imaju raširenost, mogućnost uzgoja i vrijeme rasta i dozrijevanja biljke iz koje se ulje izolira, zatim metode dobivanja, traženost ulja na tržištu i drugo.

Među najskupocjenija eterična ulja i apsolute ubrajaju se ona proizvedena iz ruže, cvijeta naranče (neroli), jasmina, kamilice. Ona su ujedno, i najveći izazov krivotvoriteljima, iako se i kod jeftinijih ulja često rade manje ili veće kemijske intervencije. Najčešći načini krivotvorenja su razrjeđivanje eteričnih ulja baznim uljima, alkoholom ili specifičnim kemijskim reagensima, te miješanje ili zamjena sa sličnim, jeftinijim eteričnim uljima. U određenim slučajevima mogu se za specifične svrhe proizvesti tzv. prirodno-identična eterična ulja koja su smjesa dominantnih sastavnica prirodnog eteričnog ulja. U takvim formulacijama nedostaje velik broj spojeva prisutnih u prirodnom ulju u malim količinama. Ovakvi proizvodi nisu prirodna, «prava» eterična ulja i primjenjuju se u proizvodnji aroma i mirisa, ali ne i u aromaterapiji.

Kako znamo da su eterična ulja koja kupujemo zaista «prava»?

Postoji čitav niz načina i metoda za utvrđivanje prirodnosti i kakvoće eteričnih ulja. Pouzdan rezultat ipak je vrlo teško dobiti, posebno kod ulja koja su krivotvorena stručno i uz dobru tehničku podršku. Prva garancija prirodnosti i dobre kakvoće eteričnog ulja je ugled tvrtke koja ga proizvodi i distribuira, a koja ima detaljnu dokumentaciju o vrsti, proizvodnji i sastavu svakog od svojih proizvoda.

Naime, veću sigurnost primjene i pouzdanost djelovanja eteričnih ulja osiguravaju europski i svjetski standardi koji propisuju kemijske profile pojedinih eteričnih ulja i kvantitativne udjele njihovih glavnih sastavnica. Poznati kao AFNOR (Association French Normalization Organization Regulation) i ISO (International Standards Organization) standardi, ovi propisi pomažu kupcima da između ogromnog broja eteričnih ulja na tržištu izaberu one rijetke koji ispunjavaju njihova realna očekivanja. Posebno su cijenjena eterična ulja koja imaju i dodatni certifikat koji precizno definira botaničku vrstu i podvrstu kojoj biljka iz koje je ulje proizvedeno pripada, dio biljke iz koje je ulje proizvedeno (cvijet, list ili dr.) kao i njegov kemotip. Primjer ovakvog certifikata kakvoće je H.E.B.B.D. (Huile Essentielle Botaniquement et Biochemiquement Definie) Znanstvenog instituta za aromatologiju (INSA) iz Francuske. Provjera stvarne kakvoće i usuglašenosti s ovim propisima (za ona ulja za koja postoje standardi) vrši se u kemijskim laboratorijima ovlaštenim za takve analize.

Plinski kromatogram za ulje Lavandula angustifolia

U Hrvatskoj se kontrola kakvoće i zdravstvene ispravnosti provodi sukladno Zakonu o hrani (N. N. 117/03.) i Zakonu o zdravstvenoj ispravnosti i zdravstvenom nadzoru nad namirnicama i predmetima opće uporabe – pročišćeni tekst (N.N. 1/97.). Odredbama ovih zakona, prihvaćaju se metode analiza i parametri kontrole, postavljeni u EU farmakopeji i ISO standardima, kao i drugi relevantni podaci iz stručne literature za slučajeve analize ulja koja nisu obuhvaćena spomenutim dokumentima. Analizama se provjeravaju fizikalno-kemijske konstante specifične za svako eterično ulje, njegova čistoća, odnosno prisutnost tvari koje upućuju na njegovo krivotvorenje ili onečišćenje te identifikacija i udjeli sastavnica ulja.

Literaturni izvori:

1. R. Tisserand & T. Balacs. Essential Oil Safety. Churchill Livingstone, Edinburgh,1996
2. Essential Oils Desk Reference; Essential Science Publishing, 2nd Ed. USA, 2002
3. A.Y. Leung, S. Foster. Encyclopedia of Common Natural Ingredients, Used in Food, Drags, and Cosmetics, John Wiley & Sons, INC, New York, 1996
4. Guenther, E.: The Essential Oils, Volume one: History – Origin in Pllants production – Analysis. D. Van Nostrand Company, Inc., New York, 1992.
5. Williams, D. G.: The Chemistry of Essential Oils. Micelle Press, Dorset, 1997.
6. European Pharmacopoeia. 4th Ed, Council of Europe, Strasbourg, 2001
7. British Herbal Compendium, Vol 1, A Handbook of Scientific Information on Widely Used Plant Drugs. British Herbal Medicine Association, London, 1996
8. British Pharmacopoeia General Medical Concil, London, 1996
9. British Herbal Pharmacopoeia British Herbal Medicine Association, London1996
10. The Pharmacopoeia of United States of America, New York1965
11. Extra Pharmacopoeia Martindale, The Pharmaceutical Press, London1967
12. Code of Practice for the Flavour Industry, 4th Amendment, I.O.F.I., Geneve, 1997
13. Codex Alimentarius General Requirements, 2nd Ed., 1992, Codex Alimentarius Commission, FAO of UN, WHO, Rome.
14. Concil Directive of 22 June 1988, Official Journal of the European Communities, 1988, No. I 104, 15.7.