Mirisni vrt u Volčjem Potoku

18/08/2018

P1120434Mirisni vrtovi nisu prečesta pojava. Rijetko kojoj upravi botaničkog vrta padne na pamet da odvoji prostor u koji će biljke biti posađene samo po tom kriteriju: da budu mirisne. Naravno u nekim prošlim vremenima su krunjene glave znale misliti na svoju ugodu i dobrobit, pa takvi otvoreni i zatvoreni vrtovi nisu bili rijetkost.

Ne mogu reći da sam bila uspješna u potrazi za mirisnim vrtovima. U Firenci sam bila u krivo vrijeme (prosinac) pa je vrt na koji su upućivali turistički materijali bio zatvoren, u Beču navodno postoji takav vrt, ali mi prijateljica koja tamo živi 20 godina nije znala potvrditi tu informaciju. Čitala sam da su nekad na Krimu u sanatorijima organizirali posebne vrtove sa šetnicama duž gredica mirisnog bilja za tretiranje tegoba dišnih puteva. Ponekad se naiđe na informaciju o rezultatima istraživanja koji sugeriraju da bi uz bolnice i staračke domove treblo organizirati upravo takve vrtove, ali nema podataka o tome gdje su takvi projekti ostvareni. Zato mi je bila draga informacija da je u Rogoznici organizirana mirisna šetnica kao mjesto za opuštanje. Nadam se da ona i dalje postoji.

Obradovalo me je kad sam u jednoj od emisija “Vrtlarica” vidjela da su iz slovenskog arboretuma Volčji Potok Korneliju Benyovsky Šoštarić pozvali da kod njih uredi mirisni vrt. I naravno, kad sam se zatekla u Sloveniji, otputila sam se tamo da vidim i dobro omirišem sve što zaknem u vrtu.

Nažalost, već na ulazu se nije mogla dobiti informacija gdje se točno na ogromnom prostoru arboretuma nalazi ta mirisna mrvica. Poslali su nas u krivom smjeru, pa smo na kraju odlučili potražiti upravu i raspitati se kod njih. Uspjeli smo saznati, mirisni vrt je vrlo blizu ulaza, malo ulijevo.

Da u emisiji nisam vidjela da je sagrađena pergola za mirisne povijuše koje se u budućnosti trebaju popeti uz nju, bilo bi kompliciranije pronaći taj prostor, jer nigdje nema baš nikakve oznake koja bi informirala o mirisnom vrtu! Nego eto, posađene neke grupe bilja, stazice između, jedna klupa i pergola iznad. Pa si vi posjetitelji mislite što to predstavlja.

Po kolovoškoj pripeci i s vidiljivim posljedicama suše i vrlo visokih temperatura nije se mogao očekivati neki spektakularan mirisni dojam, ali su ljetni jorgovani, monarde, kozja krv i metvice davali sve od sebe. Pčele i leptiri se nisu dali ničim omesti u uživanciji, a drugih posjetilaca osim nas troje nije bilo.

Nisam mogla vjerovati da nema pločica s nazivima biljaka! Da ne spominjem puste snove o tome koje bi se sve specifičnosti mirisa mogle navesti na takvim pločicama, da ih je netko stručno i s guštom napravio. 🙁 Mogla se tu u jednoj šetnji organizirati prava, šmekerska, olfaktorna edukativna seansa... Kad je već sve posađeno i svi uvjeti za ekskluzivan i zanimljiv doživljaj ponuđeni na dlanu. Koja propuštena prilika! Šteta!

p.s. Kliknite na prvu sliku da povećate fotografije, pa “prošetajte” vrtom.