Proljetni raport s Dugog otoka

06 lip 2015

Po mom ukusu, optimalno vrijeme za odlazak na more je proljeće. Nema još one vrućinčine koja i cvrčke tjera da procvrče, pa pejsaž miruje u neuobičajenoj tišini. Sve je zeleno, rascvjetano i mirisno. Prebogato šareno: plavo, jer cvjeta kadulja (ponegdje i muškatna!), žuto od gospine trave i brnistre, crveno od makova koji uz ceste u dugim gostoljubivim špalirima trepere na povjetarcu, bijelo zbog cvjetova bušina, jedne vrste šipka i ljiljana (koji su se, pretpostavljam, iskrali iz vrtova, pa mjestimice organiziraju fleke blještave bjeline), roza od rascvjetane kičice i još jedne vrste bušina, zeleno-srebrnasto od grmova smilja koji tek što nisu buknuli da snažno podupru ostalu žutu ekipu u pleneru. I sve to na fonu sočnog mladog zelenila!

A mirisi! Mmm…
U pozadini je umirujuć, elementaran miris još dovoljno vlažne crvene zemlje koja se grije i ljenčari na suncu. Druga nit utkana u mirisnu potku je delikatan, topao, gorkasto-cvjetni miris brnistre – razbuktali grmovi su na svakom koraku! U tu mirisnu konstantu se, ovisno o vegetaciji u neposrednoj okolici, “pripetljavaju” metvičasta svježina, opojna smolasto-zadimljeno-citrusna nota bušina, snažan, svjež, herbalno-smolast dah ružmarina (značenje: ros marinus = morska rosa), suh, opor, herbalan kaduljin buke, dubok, senzualan, (s notom crnogorice?) mirisni doprinos primorskog vriska, drvenasto-biljni miris smilja koji u svom bogatstvu nosi i primjesu mirisa sijena i meda i mrvicu oporosti i zemljanu notu u zaleđu… Ehhh, o smilju bih mogla još!

Među mirisnim koktelima (smiksanim proizvoljnim izborom staze) moj je nos kao favorita izabrao onaj koji vlada duž pronađene “aleje” rascvjetanog bušina i ružmarina.

Najdraža zanimacija: izabrati mjesto među bokorima smilja i kadulje, pripaziti da se u blizini nađu i grmovi bušina, sjesti i – postojati…