Ptičji Chanel No 5
Da ste iskusni pomorac koji u uvjetima loše vidljivosti plovi Ohotskim ili Beringovim morem, po snažnom citrusnom mirisu biste znali kojim se otocima približavate. Ta je pomorska priča zaintrigirala profesora Hectora Douglasa s Odsjeka biologije na Sveučilištu u Aljasci i navela ga da prouči život “mirisnih” ptica koje žive na nekima od otoka.
On i njegovi suradnici su konstatirali da ptice vrste Aethia cristatella, koje se na tim otocima gnijezde i žive u brojnim kolonijama, “proizvode” miris čiji su prevladavajući sastojci aldehidi. Isti se aldehidi (oktanal, heptanal, nonanal itd.) nalaze i u eteričnim uljima naranče, tangerine, grejpa, lista korijandra ili u apsolutu narcisa.
U razdoblju parenja i ženke i mužjaci izlučuju pojačane količine mirisnih molekula. Smatra se da miris odbija krpelje i ostale parazite, jer je količina krpelja pronađena na pticama direktno povezana s količinom mirisa koju emitiraju.
Mirisne aldehide proizvode žlijezde koje se nalaze pod perjem na gornjoj strani leđa i ptičji parovi ih, mazeći se i trljajući jedno o drugo, nanose na dijelove tijela koje sami ne mogu dosegnuti (glava, vrat, gornji dio prsa). Ptice koje proizvode veće količine mirisnih supstanci mogu prenijeti na partnera/icu više repelentnih spojeva i zato su seksualno atraktivnije.
Sad još treba reći da je Chanel No 5, revolucionarni parfem lansiran 1921. g. bio toliko inovativan upravo zbog velike količine aldehida u svojoj kompoziciji. “Petica” slovi za najpopularniji parfem svih vremena, Ernest Beaux ga je kreirao, Coco izabrala, ali je priroda već davno prije imala svoju varijantu.
Moglo bi se komentirati: ništa novo pod kapom nebeskom…