Zašto se rukujemo?

23/11/2016

rukovanje2Sa svojom okolinom ne komuniciramo samo verbalno, auditivno, vizualno, taktilno… Koristimo i komunikaciju kemijskim signalima, iako toga najčešće nismo svjesni.

Istraživački tim u izraelskom Znanstvenom institutu Weizmann je želio saznati prenosimo li doista pri rukovanju jedni na druge svoj miris, te kako se nakon rukovanja ponašamo.

Pokus u kom su se istraživači, noseći latex rukavice, rukovali s volonterima koji su sudjelovali u istraživanju je pokazao da je jedno rukovanje bilo dovoljno da se na rukavice prenese miris osobe s kojom su se rukovali.

Zatim je promatrano ponašanje volontera koje su ostavili same u prostoriji dok im se ne pridruži ispitivač. Pokazalo se da su oni neposredno nakon rukovanja dodirivali lice dvostruko češće od uobičajenog, a u nosu instalirani kateteri su pokazali pojačan protok zraka, tj. aktivno mirisanje.

Zanimljivo je da ljudi nisu svjesni tog ponašanja. Kad im je objašnjena svrha eksperimenta, ispitanici su rezolutno odbili tvrdnju da su nakon rukovanja mirisali svoje ruke. Bili su potpuno i iskreno zatečeni kad su im pokazane video snimke njihovog ponašanja: nakon rukovanja su proveli 22% vremena s rukama pod nosevima!

“To je potpuno šašavo!” kaže neurobiolog profesor Noam Sobel. “Gledate te video snimke ljudi i čudite se. Kako to ranije nismo primijetili?” I dodaje: “Poznato je da mi emitiramo mirise koji utječu na ponašanje i percepciju drugih ali, za razliku od ostalih sisavaca, ne prikupljamo te mirise otvoreno. A radi se o tome da, poput svih njih, u komunikaciji koristimo kemijske signale.”

Zaključak istraživanja sugerira da ljudi običaj rukovanja pri susretu i mirisanje koje mu slijedi koriste kako bi potajno (jer je otvoreno mirisanje druge osobe u mnogim sredinama društveno neprihvatljivo) i nesvjesno (!) omirisali jedni druge. Stoga se tijekom vremena mirisanje ruku nakon rukovanja razvilo u društveno prihvatljiv mehanizam prikupljanja informacija potrebnih za procjenjivanje drugih.

Dakle, iako rukovanje dviju osoba ne izgleda tako nedostojanstveno kao ponašanje dva psa koji pri susretu njuškaju jedan drugom stražnjice, oba se ponašanja zapravo svode na isto – na prenošenje molekula važnih za kemijsku komunikaciju među sisavcima.