Tamo gdje palme njišu grane: nastavak

15/03/2015

Nebo nad San Diegom, prosinac 2010.

Nakon što sam pogledala izložbu u Muzeju suvremene umjetnosti u centru grada, ljubazno mi je skrenuta pažnja da kupljena karta vrijedi i za njihov odjel koji se nalazi u 20-tak kilometara udaljenom mondenom ljetovalištu.

Ono što su mi ljubazno propustili spomenuti je da je taj dio muzeja do daljnjega zatvoren zbog postavljanja izložbe, pa sam tako uspješno poljubila šalter na ulazu i jako usplahirila mladog službenika koji mi se nije mogao naispričavati zbog takvog propusta. Dakle, ništa od umjetnosti! Skitnjaaaa….

Na stepenicama koje iz muzeja vode prema obali stoji instalacija pod nazivom Adam i Eva (pogledajte fotografije niže, ispod teksta). Vidim da su njih dvoje odlučili kaniti se šuplje forme i zdimiti u sadržajniji život…

Na svježe poprskanom travnjaku stoji skulptura čijoj ružnoći ne dozvoljavam da mi pokvari dan. Autorova noćna mora u koloru, pretpostavljam…

Ali se zato iskreno dajem impresionirati stvaralaštvom male agave koja je smogla snage (i kreativnosti!) za formiranje ovakvog cvata!

Izgled obale me fakat obeznanio! Dosad sam ovdje viđala beskrajne, plitke pješčane obale na koje valovi nailaze dugo, dugo i tanje se do milimetarskog sloja vode. Ova je obala stjenovita, a snažni oceanski valovi u različito tvrdim i različito nijansiranim slojevima stijena formiraju nevjerojatne oblike.

Kad sam s uređene šetnice ugledala jedan oblik, nisam sasvim vjerovala očima, pa sam se po gadno klizavim stijenama mic-po-mic spustila da pofotkam tu prirodnu skulpturu. Morala sam je opipati i ogledati sa svih strana! Doista je autentična, nitko je nije tamo nakeljio.

A u san dieganskoj luci je smeđi pelikan je svoj-na-svome.

On jedini u toj vrsti lovi ribu pikirajući s visine i zaranjajući pod vodu. No ovaj se odlučio za lakši pristup: na kratkim nogicama nestrpljivo gega oko ribara čekajući što će mu ostati za obrok nakon što ulov ribe bude očišćen.

Grupica kalifornijskih morskih lavova koristi dodatnu pogodnost: u san ih uljuljkuje bova koja se njiše na valovima.

Poznata pomorska baza nije mogla proći bez primjereno velikog umjetničkog djela.

Povijest naroda Kumeyaay, autohtonog stanovništva ovog područja seže 12-ak tisuća godina u prošlost, a doseljenička traje nepunih 500. Old Town je popularno turističko odredište u kome je prikazana ta novija povijest. Razveselio me pogled na trgovinu mješovitom robom.

Početni impuls da si mam kupim šarmantan outfit poput ovog što visi na ulazu su uspješno suzbili brojni Celzijevci. Njih 30-tak nagomilanih pod ovakvim nebom.

Prosinac 2010.

Related Posts

Tags

Share This