Drevne smole – parfem za Leonarda Cohena

U svemu postoji pukotina,
Na taj način prodire svjetlost.
L. Cohen, Aleluja

Informaciju da je poznata parfimeristica Mandy Aftel (gospođa je pred cca 20 godina pokrenula danas već i tržišno značajan trend prirodne parfimeristike, a 2011. g. su tri njezina prirodna parfema nominirani za nagradu FiFi, parfimerskog Oskara) kreirala parfem za Leonarda Cohena sam davno pospremila u memoriju s konstatacijom da svemir (naravno!) zna što radi i bez ikakve sumnje u to da miris parfema suptilno upotpunjuje dojam koji ovaj vanserijski umjetnik ostavlja, te da dostojno odslikava i prati sve njegove talente.

No nedavno objavljena informacija o materijalima koji su ušli u sastav tog osobnog mirisnog pečata mi je okrznula i aktivirala parfimerski djelić duše. Podsvijest mi se danima vrzma oko logike tog izbora, pokušava posložiti moj doživljaj Cohenove glazbe s mirisnom slikom.

Leonard Cohen je za mene nenadmašan majstor, osoba kojoj su vile suđenice namrijele nevjerojatnu hrpu talenata, u jedinstvenoj kombinaciji i u pravoj mjeri. Iz njegovih pjesama zvuče inteligencija, smjernost i skrušenost, senzualnost, životna mudrost, erotičnost, bistrina, sofisticiran osjećaj za humor, ranjivost, beskrajna empatija, socijalna osvještenost, samoironija, znatiželjan duh, fini weltschmerz, literarni talent…

Proces izrade parfema po mjeri je takav da osoba za koju se parfem radi aktivno sudjeluje u izboru mirisnih materijala koji će ući u čarobnu bočicu. Cohenov parfem je uljni, zove se Drevne smole, a sastojci su mu: tamjan, benzoin, apsolut bušina, elemi i pupoljci topole.
Pa ‘ajmo malo o tom izboru:

Smole (tamjan, elemi, benzoin) se dobivaju zarezivanjem (ranjavanjem) drveta koje zatim luči kapljice (suze) smole da zacijeli oštećenje. Dakle, patnja. I vidanje rana.

Zatim, neki od njih su kadovi: tamjan u rimokatoličkoj i pravoslavnoj crkvi, benzoin u hramovima Azije i Bliskog Istoka, elemi sastojak posvećenih mirisnih mješavina u Turskoj i arapskim zemljama. Kadovi omataju molitve mirisnim dimom i čine ih (pretpostavlja se) nebesima ugodnijim i  prihvatljivijim. Koriste se za olakšavanje i produbljavanje disanja, uvođenje u meditativno stanje. Eto elementa smirenja i duhovnosti.

Jedno od objašnjenja biblijske priče o plamtećim grmovima se odnosi na drvo tamjana koje u nesmiljenoj pustinjskoj klimi oko sebe stvara gusti zaštitni oblačić od sitnih kapljica eteričnog ulja koje reflektiraju sunčevu svjetlost i stvaraju dojam plamena. Znači: neodustajanje, preživljavanje unatoč svemu. Zatim: sveta svjetlost, ljubav i čistoća.

Apsolut bušina je izuzetno zanimljiv materijal. Također neka vrsta (ovaj put doborovoljno izlučivane) smole mediteranskog grma. Balzamično-dimni, topao, suh, pomalo opor miris koji mazi dušu, smiruje i fokusira.

Mirisni materijal dobiven iz pupoljaka topole jedini potječe iz Cohenovog zavičaja. Ljepota tog mirisa je toliko razoružavajuća da ga nazivaju (pogrešno, jer se radi o različitom drveću iz različitih podneblja) i balzamom iz Gileada, koji je pojam melema za pomoć duši u teškim, kriznim vremenima.

Parfem je uljni. Prednost nošenja takvih parfema je što oni ne isušuju kožu, bolje uz nju priliježu, te mirišu mekše i toplije od parfema kojima je baza alkohol. To su mirisi koji ostaju uz tijelo i nose se radi vlastitog zadovoljstva.

Gledano iz aromaterapijskog ugla, zajednički nazivnik primjene navedenih materijala bi bio:  omogućavanje disanja punim plućima, poticanje obrambenih sposobnosti organizma, ublažavanje stanja tjeskobe i stresa, te njega zrele kože.

Pri kreiranju parfema bih birala: tamjan kao mekan, elegantan i otmjen fiksativ, benzoin zbog njegove vanilijasto-balzamične, senzualne komponente, apsolut bušina kao toplu, suhu, drvenastu pozadinsku notu, elemi zbog svježeg mirisa na potezu balzamično-citrusno-začinsko, a miris pupoljaka topole da ih sve omota senzualnim, slatkim, voćno-cvjetno-blago animalnim velom.

Mandy Aftel i Leonard Cohen su imali svoje rezone za izbor baš ovih mirisnih elemenata parfema i vjerujem da Drevne smole na koži ovog “lijenog lupeža u odijelu” (kako Cohen sebe opisuje u pjesmi Putovanje kući) šapću zagonetno i zanosno. I da funkcioniraju kao mirisna sfumato replika njegovog bogomdanog, raskošnog, baršunastog baritona.

Pomazite si dušu, poslušajte: