Mirisna snimka destinacije
Kreatori prirodnih parfema su osebujna čeljad. U vječnoj potrazi za zanimljivim mirisnim senzacijama mirišu sve oko sebe i svuda guraju nos. Jedna od aktivnosti kojom se mnogi od njih bave je izrada mirisnih tinktura kojima popunjavaju svoje radne palete. Tinkture je uobičajeno raditi od jednog mirisnog materijala i tada se koriste kao pojedinačne note. No moguće je napraviti i tinkture-koktele. Njih se može koristiti kao elemente za nijansiranje mirisnog dojma, dodavanje lokalnog štiha u kompoziciju, ali i nositi kao završene parfeme. Odlično služe pri kreiranju malih, neponovljivih serija tematski koncipiranih parfema.
U svoju sam skitalačku rutinu, kad god je to izvedivo, uključila izradu tinkture koju sam prozvala – mirisna snimka destinacije. Kamo god da otputujem, osim obaveznog snimanja fotografija, tijekom obilaženja novog krajolika dobro proanaliziram mirise koji lebde u zraku. Pronalazim lokalne mirisne materijale, ispitujem kombinacije i omjere pokušavajući pronaći onu koja mi najbolje ilustrira karakterističan mirisni dojam mjesta na kom sam se zatekla. Tijekom boravka skupim pregršt mirisnih materijala i od te dragocjene hrpice po povratku napravim tinkturu. Na mojim šnjof-policama sam posljednjih godina skupila tinkture Prag, Veli Lošinj, Lourical do Campo… Primjerice, u onoj lošinjskoj su materijali koji su bili dostupni tijekom mog boravka tamo u kasno proljeće: smilje u cvatu, kadulja, bušin, komorač, listovi lovora, cvjetovi i lišće mirte, cvjetovi jasmina, lišaj skinut s drveća, komadi kore lokalne crnogorice sa smolom na njoj, smrvljen češer…
Trebam li reći da je uz miris takvih tinktura prisjećanje na putovanja potpunije i slikovitije?
