Kakav vam je njuh?

Hmmmm…
Neočekivano pitanje!?
Doista, kakav nam je uvid u stanje vlastitog osjeta njuha? Na pitanje o osjetu vida ćemo spremno odgovoriti: ako nam je dijagnosticirana, dioptriju znamo precizno, s decimalama. I funkcioniranje osjeta sluha u ovom definitivno preglasnom vremenu pratimo relativno uredno.

Ali njuh? Njemu obično pridajemo važnost tek kad ozbiljno zakaže (uslijed neke bolesti, povrede glave ili zbog korištenja određenih lijekova).

Točno je da nam dobar osjet njuha nije više presudan za preživljavanje kao što je to bio u ranijim razdobljima razvoja naše vrste. Ali osjet njuha koji ispravno funkcionira još uvijek znači veću sigurnost, bolji osjet okusa i općenito snažniji osjećaj dobrobiti, a time i višu razinu životnog zadovoljstva.

Naš nos je neprekidno aktivan i o informacijama koje on dostavlja mozgu ovisi mnogo toga: osjet njuha nas usklađuje s našom okolinom, utječe na naše odnose s drugim ljudima, upozorava nas na neke opasnosti, upravlja našim raspoloženjem i emocijama. Ugodni mirisi nas mogu osvježiti, opustiti i oraspoložiti, dok neugodni izazivaju nelagodu, tjeskobu, čak i strah.

U nekim društvima se ulažu sistematski napori da javnost što više sazna o tom (pre)važnom osjetu. Edukacija počinje u najranijoj životnoj dobi, a u nastavne programe su uključene vrlo pomno osmišljene nastavne cjeline.

Amerikanci, primjerice, svake godine posljednju subotu u travnju obilježavaju kao Dan osjeta njuha. Tog dana se u vrtićima, školama, sveučilištima, znanstvenim institutima, muzejima, botaničkim vrtovima, velikim javnim i malim kvartovskim parkovima održavaju predavanja, organiziraju najrazličitije igre, takmičenja i kvizovi, prezentacije, pokazni izleti i svakojake prigodne priredbe kojima se populaciju informira o temeljnim činjenicama vezanim uz pravilno funkcioniranje tog osjeta. To je istovremeno i obrazovanje za potpuniji doživljaj života.

O osjetu njuha smo najčešće skloni razmišljati u kontekstu ugode. Rezultati istraživanja, međutim, upućuju na mnoge važne činjenice koje sežu daleko izvan tog okvira. Primjerice, saznanja da oslabljen njuh mnogo ranije nego što se pojave prvi prepoznatljivi simptomi može biti nagovještaj početka Alzheimerove ili Parkinsonove bolesti, te da osobe koje pate od depresije imaju ispodprosječno slab njuh, znatno doprinose definiranju terapije.

Vratimo se pitanju s početka teksta: kakav vam je njuh? Napravite jednostavan pokus: uzmite onu bočicu alkohola koju sigurno držite u svojoj kućnoj ljekarni, otvorite ju, prinesite na visinu malo ispod brade i provjerite osjetite li jasno miris alkohola. Nadam se da je tako!

Dobra je vijest da je njuh vježbom moguće poboljšati. Ako rješavanjem križaljki vježbamo svoje kognitivne sposobnosti, zašto ne bismo i svom njuhu priredili malo vježbanja? Za razliku od nekih fizičkih vježbi ove nisu mukotrpne, treba samo usvojiti nekoliko korisnih navika.

Recimo, prije nego što nešto popijete ili pojedete – najprije dobro pomirišite tu hranu. Radite to redovno! U kući organizirajte mogućnost svakodnevne «šnjof-terapije»: izaberite nekoliko različitih mirisnih artikala koje ćete nekoliko puta dnevno pomirisati. Mogu to biti zrna kave, banane, odabrani začin, nešto cvjetnog mirisa… Na vidna mjesta postavite svoje «šnjof-punktove» i tijekom uobičajenog điranja kroz kuću ne zaboravite ih pomirisati i tako aktivirati svoje olfaktorne receptore.

A kad se sljedeći put s obitelji ili prijateljima nađete na ručku, odvojite malo vremena za razgovor o mirisnim dojmovima. Pokušavajući dojmove što preciznije verbalizirati ojačat ćete pokoju sinapsu u mozgu i učiniti nešto korisno za odgađanje eventualnih tegoba s pamćenjem.

Dakle, šnjofajte što više možete i uživajte u tome!