Tamo gdje palme njišu grane: drugi put

15 ožu 2015

Do Sandieganskog botaničkog vrta treba “skoknuti” 50-ak kilometara od grada. Vrt je smješten na ogromnom prostoru i organiziran je tako da svaki kontinent i botanički specifično područje imaju svoj prostor. Za biljoljupku moje sorte – obećana zemlja! Naskitala sam se dok su me noge mogle nositi i nagledala se svakakvih meni neobičnih predstavnika biljnog svijeta.

Vrt organizira najrazličitija društvena, edukativna i umjetnička zbivanja, pa me pred tim obiljem aktivnosti uhvatila tuga što moja ptica roda nije malo razmislila i spustila me na neku ovakvu točku pod kapom nebeskom, gdje bi moja zelena duša mogla doći na svoje. Eh…

U redovno organizirana zbivanja spada i kiparska izložba. Pronađite uljeza: među ovim raslinjem nešto je skulptura! (pogledajte fotografije niže)

Ako vam ovdje rubom vidnog polja vraškom brzinom zujne nešto malo veće od bumbara – sreli ste kolibrija! Oblijeće rascvjetane biljke i hrani se njezinim nektarom. Uputili su me da ga tražim oko crvenih cvjetova cjevastog oblika koji ga, čini se, posebno privlače. Izgleda da je tako.

Kad sam se zaputila u El Cajon posjetiti Muzej američkih nasljeđa nisam imala pojma da se uz njega nalazi The Water Conservation Garden (u slobodnm prijevodu: vrt u kome učite kako gospodariti vodom). Uz sve dužno poštovanje Muzeju u kome sam vidjela nevjerojatnu količinu zanimljivih eksponata i apsorbirala toliko podataka da mi se počelo lagano vrtiti u glavi, priznajem da mi je obilazak ovog vrta, na kog sam nabasala pukim slučajem, bio draži dio dana.

S obzirom da se u ovo područje 90% vode uvozi, svaka nepotrebno potrošena litra je čist bahatluk (da ne izvalim nešto nepristojnije!). Hodajući stazama sjajno organiziranog vrta možete, čitajući informacije na pločama, naučiti koje biljke će podnijeti dugotrajnu sušu, koje drveće treba posaditi s koje strane kuće (s obzirom na lišće kakvo imaju i sjenu koju osiguravaju), kojom vrstom malča valja prekriti tlo da bi se manje isušivalo…

Posjetitelji se mogu uključiti u radionice, u rasadniku kupiti sadnice, dogovoriti (besplatnu) izradu plana za vrt ili skupiti ideje za izradu ukrasa za vanjski prostor.

Dobar dio vremena sam provela na Državnom sveučilištu San Diega: u knjižnici, internet kafiću, knjižari, na ponekom odabranom predavanju, na bezbrojnim mjestima na otvorenom predviđenim za rad ili samo skitajući po parkovima koji mu pripadaju.

A prije povratka sam se otišla pozdraviti s Pacifikom.
Dok sam gacala plićakom i gledala taj vodeni beskraj, ocean mi je pred noge dovaljao poklon! Ne znam koja je to vrsta oceanskog stanovnika. Nije ni važno! Odjednom sam, neplanirano, stekla preeeelijep suvenir .

I još malo o onim palmama iz naslova. Visoke i vitke, Washingtonia palme su ukras ovdašnjeg horizonta. No, kad ih nitko ne dotjeruje, one izgledaju sasvim drugačije: ušuškane u svoje suknjice.

Od brojnog palmolikog raslinja mi se najviše svidjela neka vrsta dracene koja je ovdje kod svoje kuće. Često ju koriste u oblikovanju eksterijera. Najdraža mi je kad na raskuštranu krošnju prpošno izbaci cvijet, kao da je frizuru ukrasila mašnom!

Još jedan predstavnik biljnog svijeta ovog podneblja je veliki kaktus-bačva. Ovaj je u svom prirodnom okruženju, u pustinjskom parku Anza-Borrego i sad se upravo sprema procvjetati!