Uloga mirisa i njihova važnost u svakodnevnom životu čovjeka

Osjetilo njuha je najmanje istraženo od pet osjetila. Mirisi imaju važnu ulogu u svakodnevnom životu, od stimulacije apetita do upozorenja na opasnost ili detekcije bolesti. Neke bolesti imaju karakterističan miris poput gangrene, dijabetesa, leukemije i shizofrenije. Mirisi utječu na raspoloženje te asociraju na prošla iskustva pa ih karakteriziramo kao mirise koji nam se sviđaju, ne sviđaju ili smo prema njima indiferentni.

Sposobnost percepcije mirisa varira i vrlo je individualna. Razlikama pridonosi dob, spol, pušačke navike, alergije i prehlade. Žene imaju oštrije osjetilo njuha od muškaraca. Starenjem osjetilo njuha slabi zbog propadanja mirisnih receptora pa ono u 20-tima iznosi 82%, u 60-tima 38%, a u 80-tima samo 28%. Percepcija mirisa kao ugodnog ili neugodnog povećava se s dobi pa tako djeca do 5. g. života percipiraju miris znoja i fecesa kao ugodne.

Ljudi mogu razlikovati od 5 000 do 10 000 mirisa, dok se u nekih osoba može javiti gubitak njuha ili anosmija koji može biti privremen ili trajan. Poznat je i djelomičan gubitak njuha ili hiposmija, ako i pojačan njuh ili hiperosmija. Osobe su neosjetljive na jedan ili više mirisa bez obzira na njegov intenzitet. Gubitak njuha najčešće je posljedica različitih upala sluznice nosa (prehlada, prekomjerna uporaba kapi za nos), ali i genetski uvjetovana.

Da bi mirisna molekula bila otkrivena i percipirana, treba biti zadovoljeno nekoliko uvjeta:

1. Mirisni medij treba biti volatilan i u blizini nosnica
2. mirisna molekula treba biti barem djelomično topiva u vodi jer mukus je građen uglavnom od vode
3. mirisna molekula treba biti barem djelomično topiva u lipidima jer su njušne trepetljike građene uglavnom od lipida
4. minimalan broj mirisnih molekula treba biti u kontaktu s njušnim receptorima kroz minimalan vremenski period

Mješavina zraka, mikroorganizama, prašine i mirisnih molekula ulazi u tijelo kroz parne otvore – nosnice, koje su otvor prema nosnoj šupljini, smještenoj između nepca i lubanje. Nosna je šupljina podijeljena u dva dijela nosnom pregradom i presvučena nosnom sluznicom. Sluznicu tvori višeredni cilindrični epitel s trepetljikama, koji izlučuje sluzavu tekućinu ili mukus. U krovu nosne šupljine nalaze se njušni receptori (400) okruženi stanicama epitela, a prenose osjet mirisa prema središnjem živčanom sustavu. Receptori za miris jesu kemoreceptori koje podražuju plinovite tvari topljive u mastima, a izgledaju poput sitnih žućkastih izbočina u krovu nosne šupljine. Njušne receptorne stanice su neuroni čiji dendriti na krajevima imaju zadebljanja prekrivena sitnim trepetljikama, koje se pružaju u nosnu šupljinu i čine osjetljivi dio receptora. Živčani impulsi iz mirisnih receptora putuju živčanim vlaknima i završavaju na neuronima smještenim u njušnim lukovicama. Od lukovica impulsi dalje putuju putem njušnih tračaka do dubinskih područja sljepoočnih režnjeva, nazalnih dijelova čeonih režnjeva i prednjeg dijela hipotalamusa (područja koja pripadaju limbičkom sustavu, a čiji su integralni dijelovi, amigdala dogovorna za emocije i hipokampus odgovoran za pamćenje), gdje se tumače.

Receptori se obnavljaju svakih 30 dana, a na miris se adaptiraju unutar 1 minute. Prema jednoj od teorija, oblik mirisne molekule određuje koji će njušni receptor biti stimuliran odnosno koji će miris biti prepoznat. Mirisna molekula i receptor oblikom odgovaraju po principu ključ u bravu. Nakon prepoznavanja, živčani impuls putuje do centra za njuh u mozgu.

Miris može pobuditi sjećanja, utjecati na raspoloženje, kao i na rad, zato što su njušne lukovice dijelovi limbičkog sustava, područja mozga za nadzor emocionalnih reakcija i ponašanja. Limbički sustav uključen je u stvaranje emotivnih iskustava i izražaja. U limbičkom sustavu stvaraju se osjećaji poput straha, ljutnje, ugode i tuge, te interpretira osjetne impulse koji dolaze od njušnih receptora.

Kada se prvi puta osjeti novi miris, povezuje se sa događajem, osobom, predmetom ili trenutkom. Mozak stvara poveznicu između mirisa i pamćenja, pa nas miris klora asocira na bazen, miris pokošene trave ili svježe lubenice na ljeto, miris kolača sa cimetom na Božić, ugljena na roštilj. Kod ponovnog susreta sa dotičnim mirisom, javlja se sjećanje, a kao odgovor na to sjećanje, ugodno ili neugodno ili indiferentno raspoloženje.

Pošto najveći broj mirisa upoznamo tijekom mladosti, mirisi najčešće probude sjećanja iz djetinjstva, obično stvorenih do 5. g. života.

Gordana Gorinšek, mag. ing. fitomed. i aromaterapeutkinja
Aromatični kutak d.o.o.