Da li je prirodni parfem održiva opcija?
Ekološki svjesni stanovnici ove naše plave točkice u svemiru znaju da smo nerazumna, nemilosrdna, štetočinska vrsta koja je mnoge druge vrste s kojima dijelimo gostoprimstvo planeta gurnula preko ruba opstanka. A još mnoge vrste krajnje nerazumno, ali marljivo, gura prema uništenju.
Razmotrimo kako bi se kreatori prirodnih parfema trebali ponašati da bi se mirne savjesti mogli nastaviti baviti svojom djelatnošću i osigurali održivost svojih postupaka.
Važno je pratiti informacije o statusu biljnih i životinjskih vrsta od kojih se proizvide mirisni materijali koji se koriste pri kreiranju. Nekoliko organizacija (npr. CITES, IUCN) prati globalno očuvanje prirode i održivo korištenje prirodnih resursa, pa informacije možete potražiti na njihovim stranicama. Meni je izuzetno praktičan popis koji svakih pola godine objavljuje Institut Airmid, a možete ga besplatno dobiti ako se javite na priloženi link. Dostupan je na nekoliko jezika, na hrvatskom također. Popis precizno prati statuse ugroženosti vrsta i kod odlučivanja o nabavljanju materijala se možete mirno osloniti na njihove prosudbe. To je veliko olakšanje i komocija!
Pogledajmo kakva je trenutačna situacija na tržištu prirodnih mirisnih materijala. Globalno su kritično ugroženi: drvo agar, kostus, nard i sivi amber. Te mirisne materijale definitivno NE treba nabavljati, jer je praktično nemoguće doći do podataka o etičnosti neke proizvodnje, pa je odluka o njihovom korištenju potencijalno visoko problematična.
Kad budete imali popis pred sobom, svakako proučite i odjeljak Nacionalno & Regionalno da vidite u kakvom su statusu ugroženi mirisni materijali u raznim dijelovima svijeta. Dobro je znati situaciju bliže svojoj lokaciji i vlastitom pragu.
Oprezno treba donositi i odluku o nabavljanju materijala poput ekstrakata vanilije, tamjana, obične mire, atlaskog cedra, šumske sandalovine…
Kreiranje prirodnih parfema se znatno razlikuje od kreiranja komercijalnih, sintetskih parfema. Kreatori prirodnih parfema rade s kompleksnim materijalima, a ne s pojedinačnim mirisnim molekulama koje su “alat” kreatora komercijalnih parfema.
Iskusni i kompetentni kreatori prirodnih parfema koji su savladali vještinu izrade materijala-dvojnika (analoga, baza) će uz malo razmišljanja, analize mirisa i praktičnih pokušaja sigurno uspjeti pronaći odgovarauće zamjene za materijale koje ne mogu koristiti.
Danas se sve veći broj potrošača okreće prema zelenim opcijama. Brinu o tome kakve namirnice konzumiraju, kakve preparate nanose na kožu, a kakve koriste u održavanju svojih domova, pa nije više nemoguće očekivati povećan interes za prirodne parfeme.
Na pitanje mogu li priroda i njezini resursi podržati prelazak na prirodnu parfimeristiku, a da se pritom poštuju ekološki standardi i pravila održivosti, bila bih sklona odgovoriti pozitivno! Naravno, uz obavezu visoke kompetencije kreatora i puno brižnosti prema okolišu. Bilo bi moguće! Veliki izazov je na vidiku.
I za kraj – domaća zadaća za kreatore prirodnih parfema: pokušajte od mirisnih materijala koje imate na raspolaganju napraviti mirisni dvojnik/analog tinkture vanilije! Sretno u traženju kombinacije koja će zadovoljiti vaš nos!
p. s. Razmišljanja i sugestije o analozima/mirisima-dvojnicima možete potražiti u podpoglavlju 8.3. priručnika Mirisni potpisi.
