Muzej parfema u Istanbulu
Zavidim građanima Istanbula! Kad god požele mogu svratiti u Muzej parfema, pomirisati (nasumce ili ciljano) neki od brojnih eksponata/testera i dodati finu, sofisticiranu dimenziju svom doživljaju svijeta. To bih definitivno često prakticirala da živim tamo.
Muzej se nalazi u sklopu Velikog bazara, nezaobilaznog, neopisivo živahnog, bučnog, šljaštećeg i prekrcanog trgovačkog punkta u gradu. Muzej je osmoteka, galerija i butik istovremeno. Uređen je zavidnom preciznošću: na nevelikom prostoru je znalački prikazana povijest parfimeristike od vremena egipatskih faraona, preko rimskog razdoblja do današnjeg vremena. Fokus je na otomanskoj, srednjeeuropskoj, arapskoj i turskoj parfemskoj kulturi. Uz mogućnost da se eksponati pomirišu neminovno se izgubite: u tom mirisnom obilju vi i vaš nos ne znate što/kud bi prije!
O tome da ste na mjestu gdje prezentiranu temu izvrsno poznaju svjedoči činjenica da je na samom ulazu izložena replika glinene, klinastim pismom ispisane pločice koja datira otprilike 1200 godina p.n.e. Na njoj je zabilježena formula parfema koji je kreirala Tapputi Belatekallim, nadglednica u vladarevoj palači u Mezopotamiji. Ubraja ju se u prve svjetske kemičare, a bila je i kreatorica parfema za koje je sama proizvodila (destilacijom i tinkturiranjem, smatra se) sastojke od mirisnih sirovina koje je imala na raspolaganju. Do danas su znanstvenici uspjeli dešifrirati neke mirisne sastojke koje je koristila (miru, ružu, kalamus, tamjan, čempres…), ali problem predstavlja činjenica da se ne znaju današnji nazivi za tako davno korištene biljke i začine, niti za pribor.
Na zidovima muzeja su istaknute precizne informacije o povijesnim razdobljima u parfimeristici, a mirisne orgije počinju već za prvim pultom na kome su izloženi dragocjeni mirisni materijali poput mošusa, ambre, ouda, ruže, jasmina, tuberoze, narcisa, …
Svaki sljedeći pult je novi izazov za nos. Parfemi su znalački, prelijepo izloženi pod testerima koji sprečavaju miješanje mirisa. To je sjajna opcija! Ne morate petljati sa špricanjem mirisnih materijala na papiriće i tako kontaminirati prste i okolinu onemogućavajući praćenje više mirisa u nizu. Vitrine su prepune najrazličitijih prekrasnih starinskih posuda za pakiranje parfema: bočica, kutijica, tubica… Iz različitih povijesnih razdoblja i sa svih strana svijeta!
Tu je i vitrina s ladicama prepunim raznih mirisnih materijala (kora, korijenja i sl.) koji se pale kako bi se dobili mirisni dimovi. I sva pripadajuća oprema za tu ceremoniju.
Naravno, izloženi su i pribori za destilaciju, a centralno mjesto u prostoru muzeja s pravom zauzimaju u 19. stoljeću u Njemačkoj izrađene prijenosne mirisne orgulje Ahmeta Farukija jednog od prvih turskih parfimera i osnivača vrlo uspješne lokalne industrije parfema, kreatora turske kolonye. Taj prelijepi, precizno izrađen eksponat je prava fešta za oči i predmet na koji zatreperi srce svakome kome je draga parfimeristika.
Prisutno osoblje je vrlo ljubazno, dobro informirano i stručno, pa je atmosfera za razgledavanje ugodna i poticajna, osjećate se jako dobrodošlo.
Ehhh… Predavanje, edukacija i popratne ilustrativne izložbe prirodnih parfema koje sam održala su bili beskrajno zanimljivo, inspirativno i poučno iskustvo, a skitnje po tom ogromnom gradu i druženje s dragim ljudima definitivno su proizvodili toplinu oko srca, no za moju šnjofersku dušu posjet ovom muzeju je bio kruna mog boravka u Istanbulu.
