Širenje kreatorskih kompetencija
Ostvarile smo prelijep šnjof susret! Pet dana smo baš junački radile i uživale u druženju.
Trebalo mi je puno mozganja i pronalaženja načina kako da dobavim što zanimljivije mirisne materijale za rad. Važno je bilo da stignu sa što više svjetskih destinacija i da budu rezultat što više načina na koje se takvi materijali dobivaju. Kako sve više sirovina za proizvodnju mirisnih materijala dospijeva u gotovo ili definitivno ugrožene vrste, nabavljanje radnih paleta postaje ozbiljno glavobolna aktivnost, pa je trebalo i o tome voditi računa i cijelu operaciju početi dovoljno rano. A o poteškoćama oko dostave ne želim ni misliti! S obzirom da se većina tih materijala smatra zapaljivima, neke je nemoguće naručiti i nabaviti uobičajenim načinima. Zato već godinama razvijam mrežu poznanstava diljem globusa i pratim planove kretanja osoba koje poznam i molim ih da mi osobno ili drugim zavrzlama-putevima donesu/pošalju mirisni materijal koji mi treba.
Komplicirano je bilo i ovaj put. Ali – uspjelo je! Imale smo u paletama zanimljiva ulja i apsolute s raznih svjetskih destinacija, choye, attare… Mmmmm….
Učilo se puno. Ne samo o materijalima koji su se našli u radnoj paleti. Bilo je riječi i o novim vrstama materijala proizvođenim prema načelima održivosti. Brusili su se nosevi vježbanjem vještina koje trebaju usvojiti savjesni, ekološki osvješteni kreatori. Diskutiralo se o načinima izrade analoga i tražila razrjeđenja u kojima svaki materijal ima najbolju šansu zasjati punoćom svog mirisnog profila…
Meni kao profi je apsolutna hit zanimacija ovog susreta bilo slušati kako djevojke razgovaraju o mirisima. Tišina, rad, mirisanje, bilježenje dojmova. A onda diskusije, analize, rasprave, poneko temperamentno uvjeravanje… Neopisivo zadovoljstvo!
Naravno, ostajemo u vezi. Svaka učesnica edukacije završava svoj parfem i parfem za izabranu partnericu u grupi. Detaljne rezultate ćemo saznati krajem srpnja tijekom online follow-up susreta.
Lijepo je što ekipa planira češće susrete. Zasad je dogovor da to bude na većini destinacija s kojih su stigle. A postoje i zanimljive ideje kako se pripremiti i organizirati. Čini se da, šnjoferski gledano, bolje ne može. 🙂
—
I još dodatna informacija. Sve se odvijalo u Lovranu.
Nikako ne želim propustiti priliku da spomenem vođene ture vezane uz Dane trešanja koji tamo traju ovog mjeseca i koje organizira lokalno turističko društvo. Otišli smo grupno na dvo i pol satnu turu i to je iskustvo pokolebalo moje predodžbe o zgrabi-lovu-i-bježi, odnosno “ošišaj”-što-više-glupe-turiste pristupu kome stalno svjedočim. Moguće je i drukčije! Nevjerojatno ljubazno, informirano i gostoljubivo su se svi ponašali! Ulazili smo u dvorišta, podrume i vrtove, nudili su nam dobre rakije, sireve s tartufima, kobasice, pršut, vino. Učenice ugostiteljske škole su nas ponudile odličnim (ne preslatkim!) desertom od trešanja, a zbor osnovnoškolaca sa svojom profom nas je čekao na nekim punktovima s fino odabranim pjesmicama. Ritam je cijelo vrijeme davao harmonikaš koji nas je pratio. Za nevjerojatno sitnu sumu koju smo platili dobili smo i platnenu torbu, majicu i bocu vode da izdržimo vrućinu! A poslije podne je bila pripremljena 11-metarska pita od trešanja i turisti su besplatno mogli pojesti komad. Bilo je utješno i rijetko iskustvo ne morati se sramiti svoje zemlje.
