Portugalska avantura

08 srp 2019

Dakle, moja portugalska avantura.

Trebalo je najprije odraditi četiri dana edukacije o kreiranju prirodnih parfema u destileriji Naturalness smještenoj u brdima prema granici sa Španjolskom. Vlasnici destilerije su bračni par koji je s troje djece pobjegao od života u Lisabonu u selo s 350-ak stanovnika. Uz stari seoski mlin su izgradili kuću, mlin pretvorili u destileriju i danas ne mogu proizvesti toliko ulja i hidrolata koliko narudžbi imaju.

Za edukaciju se skupilo šaroliko društvance: polaznice su stigle iz Nizozemske, Australije i Turske, a uz portugalsku Estonku smo u grupi imali i portugalsku Brazilku. Sve polaznice su bile jako motivirane, izuzetno znatiželjne i krajnje disciplinirane, radilo se u sjajnoj atmosferi.

Režim obuke je nemilosrdan, radi se uglavnom 8, a može i do 10 sati dnevno, ovisno kojim tempom se napreduje i koje se cjeline koga dana žele završiti. Uz pauze za kavu, zakuske i predahe smo u prosjeku provodile po 12 sati zajedno… A domaćini su svake večeri organizirali feštu – hrpe odlične, svježe pripremljene hrane nabavljene od suseljana ili na tržnici u obližnjem općinskom mjestu, odabrane tako da nam što bolje predoče najčešće portugalske specijalitete… Naravno, uz ponudu odličnih domaćih vina. Nema načina da se to opiše!

Nakon pošteno odrađenog posla sam se dala u turizam. U tom dijelu boravka partner i ja smo uspjeli vidjeti nešto Lisabona i okolnih mjesta, a zapalili smo i na Cabo da Roca, nazapadniju točku kontinenta.

Portugal se jako lijepo smjestio: blizina oceana mu daje odličnu klimu (pravo je osvježenje bilo boraviti na 10 – 12 Celzijevaca nižim temperaturama nego što smo ih mi imali u lipnju). Biljni pokrov nije tako bujan kao naš, stijene su drugačije, tamne, pa pejsaž najčešće djeluje nekako siromašniji, sasušen. U krajoliku mlada stabla invazivnog eukaliptusa stvaraju aromaterapeutskom oku prepoznatljive zelenkasto-plavkaste zakrpe. Zbog nižih temperatura ni mirisi u prirodi nisu izraženi kao u našim primorskim krajevima, a nisam čula niti jednog cvrčka da “struže” na vrućini.

I za kraj: obrigada, tj. hvala! (Sveprisutna riječ u Portugalu.)
Taj boravak je bio ugodno, radosno, opuštajuće iskustvo. Turista kao u priči, svuda dobro raspoloženje, prijazna lica i susretljivost, prepuno zanimljivosti za vidjeti, hrana fenomenalna, transport (sve vrste: metro, tramvaji, autobusi, vlakovi) besprijekorno organiziran.
Čista terapija za zgužvanu dušu prispjelu s naših prostora!

Napomena: Ako vas zanima galerija fotografija, kliknite na prvu da biste otvorili niz.