Impresije iz Mostara

29/06/2015

Mostar nas je dočekao rominjavom kišicom. Profinjena dobrodošlica pripadnicima generacija koje termin mostarske kiše ne asocira na vremensku prognozu, nego budi sjećanja na mlade dane i silno popularne stihove tog vremena.

U starom dijelu grada gužvasto i šareno. Puno svijeta na ulicama, turista k’o u priči. Na obnovljenom Starom mostu tijesno, čeka se glavna turistička atrakcija – mladić se priprema za skok u Neretvu.

U kuli kraj mosta izložba dojmljivih ratnih fotografija. Autor je stranac (Novozelanđanin, Australac?) koji pokušava razumjeti što ljude tjera da život pretvore u strahotu. Ha! Vječno pitanje. Smislenog odgovora nema…

15-ak minuta šetnje nas dovodi do Partizanskog groblja koje je uredno upisano u turističke prospekte. Ako uopće uspijete shvatiti da se do ulaza u nekad impozantno djelo spomeničke arhitekture (za majstora Bogdana Bogdanovića, kome je kamen pjevao, duboki naklon neizmjernog poštovanja) trebate probiti kroz drač i smeće, ali ipak ustrajete u nakani da posjetite groblje, mučno iskustvo je tek pred vama. Da ne bi bilo zabune tko polaže pravo na taj teritorij, on je već na ulazu zapišan velikim uhatim U. Spomenik je oskvrnut kojekakvim glupavim grafitima, ostavljen da propada od nebrige i ignorancije. Priroda koja ne haje za ljudsku glupost preuzima prelijepi kompleks i sve prekrivaju trava, kupine i grmlje.

Neću o uništenoj ljepoti. Ni o tuzi neću. Pitam se samo zašto bar nije prevladao poslovično pragmatični duh ovdašnjih ljudi. Da je održavan, objekt je u ova vremena besparice, uz toliki broj turista koji posjećuju Mostar, naplatom ulaznica mogao postati izvor značajnog dohotka.

Na povratku u stari dio grada prolazimo kroz velik, uređen park. Na ulazu jasno istaknute oznake što se sve u parku ne smije: ne smije se voziti bicikl, ne smije se donijeti loptu, ne smije se doći u šetnju s psima. Kažu mi da su nadzorne kamere brojne, pa čuvari začas reagiraju i isprate prekršitelje iz parka. Orwellov veliki brat je tu. Brrr… Ne kontam: jel’ to park samo za gledanje? Možda je kretanje dozvoljeno samo u vrsti po jedan?
A onda sljedeća nedoumica! Na travnjaku šljašti li šljašti dobro izglancan i održavan pozlaćeni kip Bruce Lee-ja. Da bi sve bilo jasno, na spomeniku lijepo piše: Bruce Lee – Tvoj Mostar. Bit će da sam dobrano tupava, opet ne kontam.

A na obalama Neretve bezbroj šarmantnih terasica s kafićima i restoranima. U zraku se osjeća da more nije predaleko. S okolnih brda neumorni povjetarac donosi miris makije, s rijeke se širi svježina i miriše bistra voda. U gradu ima mnogo stabala smokava i albicija koja u ovo doba godine miris grada specifično obogaćuju, pa Mostar miriše mekano, toplo i sjetno…

 

 

 

 

 

 

 

Tags

Share This