Malo sjevernije

24/07/2015

Makovi, atUzalud sam se nadala da će nekoliko stotina kilometara sjevernije biti bar malo svježije. Ništa od toga! Donja Austrija je na istoj pripeci na kojoj smo i mi. A obreli smo se u Langenloisu.

U sredini gdje su poljoprivreda i turizam glavne djelatnosti sve funkcionira kao po (germanskoj!) špagici: uredno je, solidno, imućno, čisto i spokojno. U vinograde i polja se ide prije nego što zora cikne, pa dok gosti ustanu, domaćini su se već naradili i spremni su za dnevni predah. Mnogi ga provode kupajući se u obližnjoj rijeci. Voda je, kažu, ugodna za kupanje i čista. Nama, nenaviklima na ovakvu stjenovitu podlogu, onako tamna izgleda blago neprivlačno.

Ovo područje je najveća vinogradarska pokrajina u Austriji. Uredni vinogradi kud god se pogleda. No ne uzgaja se samo grožđe, nego i raž, pšenica, konoplja, krumpir, suncokret, hmelj i – mak. Polja maka izgledaju bajkovito! Prekidaju uobičajene zeleno-zlatno-žute komponente patchwork krajobrazne slagalice prelijepim rozim “zakrpama”.

Kraj je poznat i po voćnjacima, a upravo je sezona berbe marelica. Dok se vozite mjestima uz Dunav, možete zastati u nekom voćnjaku, javiti se domaćinima i izabrati drvo s kojega želite marelice. Nabrat će vam ih oni ili to možete učiniti sami: dobit ćete ljestve i kartonsku kutiju, pa se možete dati na uživanciju.

Ovdje vinogradari imaju mogućnost nekoliko tjedana godišnje, po precizno utvrđenom i u turističkim materijalima objavljenom rasporedu (kojeg se, treba li uopće spominjati, uredno pridržavaju), uz svoja vina nuditi i hranu. Ako ogladnite, a raspored takvih gospodarstava vam nije pri ruci, nad ulazima onih koji su otvoreni i nude hranu će biti obješen neki znak: najčešće ukras nalik na kotač ispleten od žita i ukrašen šarenim trakama, ali može biti i neki drugi herzlich (slađušno) složen biljni aranžman. Uglavnom, bit će vam ponuđen nevelik izbor solidne, ukusne domaće hrane uz koju dobro ide čaša vina.

U raznovrsnoj turističkoj ponudi mene su najviše zanimali i oduševljavali brojni vrtovi  u kojima se mogu provesti beskrajni sati u razgledavanju. Ima ih većih i manjih, uređenih prema različitim idejama i temama. Odlučili smo se za vrt Kittenberger i proveli u njemu cijeli dan. Na površini od preko 50.000 m2 je smješteno više od 40 tematskih cjelina. Najviše me se dojmila spirala (kažu najveća svjetska) ljekovitog i začinskog bilja. Na 9m visokom brdašcu, duž 400-tinjak metara staza je smješteno cca 4000 biljki (iz 400 vrsta). Uredno su označene: duž uzlazne spirale su na pločicama navedene tegobe i popisi biljki primjerenih za njihovo tretiranje (uz poneku recepturu), a duž silazne su predstavljene pojedinačne biljke.

Ono na što ovdje trebate računati je germanocentričnost: nikoga se ne tiče što vi ne znate njemački. Poput Francuza i oni imaju navalu zainteresiranih turista i nije ih briga za neke dotepence kojima bi u snalaženju možda pomogla poneka informacija na engleskom jeziku. Turistički materijali su isključivo na njemačkom, jelovnici i vođenje u vinskim podrumima također, ponuđeni televizijski programi su njemački (ili sinhronizirani na njemački), u trgovinama (čak i u apotekama!) se možete sporazumijevati samo na njemačkom ili dati mašti na volju pa raspaliti neki znakovni ja-Tarzan-ti-Čita jezik. S neizvjesnim rezultatom, naravno.

Lijepo nam je “sjeo” odlazak u Mohndorf (Makovo selo?), gdje smo se promuvali po Festivalu maka i uživali u šufnudlama (valjušcima) s makom, ležeći na ležaljkama smještenim na travnjake u hladovini voćnjaka. A bočica hladno tiještenog makovog ulja čeka priliku za toč s nekim dobrim kruhom ili za kapanje po germ-knedlama.

I kad se činilo da smo navršili mjeru turističkog zadovoljstva, ispostavilo se da može i bolje: plakat uz cestu nas obavještava da je u Muzeju karikatura u nedalekom Kremsu u tijeku Mordillova izložba! Odmah smo korigirali planove i zapalili tamo. Mmmm. Dok čeljade hoda izložbom prepoznajući teme, uživajući u prebogatom, minucioznom crtežu i neminovno prebirući po svom životnom iskustvu, neočekivano ga preplavi spokoj. Odjednom se sve čini jasnije i jednostavnije i svijet postaje za nijansu bolje mjesto. Majstor rijetkog talenta.

Mjesta uz Dunav (koji je ovdje zelen!) su prelijepa. Živi se u blagostanju, radišno i sređeno. Utješno je vidjeti da se negdje rad isplati i da se život može organizirati tako da bude vrlo ugodan.

Mogla bih sad razvezati prigovor onoj mojoj ptici rodi iz priče o načinu na koji djeca dolaze na svijet i cendrati joj zbog svojedobnog lošeg izbora mjesta za spuštanje tereta, ali se ipak samo odjavljujem i bilježim sa štovanjem.

Juli, 2015.

 

 

 

 

 

 

Tags

Share This