Mirisna kupka za dušu

Odmor provodim u predjelu sunčane strane Julijskih Alpa. Puno vremena na otvorenom, promatranje (uglavnom) biljnog svijeta oko mene i puštanje mozga na pašu – moj recept za nirvanu…

Za vrijeme svakodnevnih dugotrajnih skitnji šnjoferski dio svijesti je u punom pogonu. Zrak je topao i blag, a povjetarci u slojevima donose opojne koktele mirisa lokalnog raslinja.

Baza te mješavine su mirisi lazarkinje, ivanjskog cvijeća i divlje mrkve: slatkasti, topli, medni, s praškastim i zemljanim primjesama.
Sljedeći sloj je sveprisutni miris crnogorice, suhe kore drveća i smole u koji se iznenada uplete miris voska zagrijanog suncem. Kad se bolje zaslušam, pronalazim objašnjenje za taj mirisni dodatak: zuj zaposlenih šumskih pčela sugerira da je negdje u blizini saće koje valja napuniti slatkim nektarom.
Svako malo mirisnu mješavinu upotpuni ciklama – mirisna hiperaktivka. Dovoljan je jedan cvijet da se uokolo digne impresivno velik mirisni zastor .
Racvjetani kaćuni u zoni koju okupiraju šire zanimljiv miris koji ne uspijevam odgonetnuti: nešto retro, zanimljivo i pomalo zagušljivo…

Svakim udahom ovaj mirisni koktel mi pegla zgužvanu gradsku dušu, umiva je i ispira nakupljeni talog.