Dobar osjet njuha je stvar treninga

Svi smo sposobni zamisliti svoj stan i virtualno se kretati po njemu. Također lako u sjećanje prizivamo «zarazne» melodije i mentalno ih, bezglasno, reproduciramo. No jesmo li u stanju prizvati u sjećanje, primjerice, miris svježe pečenog kruha ili zrelih smokava toliko intenzivno da ga doista i osjetimo?
Olfaktorno zamišljanje je puno teže od vizuelnog i auditivnog i većina populacije nema tu sposobnost.

Međutim, parfimeri, stručnjaci naviknuti na mirisanje, procjenjivanje i kreiranje mirisa, tvrde da su u stanju osjetiti miris koji u stvarnosti nije prisutan.

Jane Plailly, Jean-Pierre Royet, (CNRS/Université Claude Bernard Lyon 1) i Chantal Delon-Martin (Inserm/Université Joseph Fourier) su proveli istraživanje s grupom profesionalnih parfimera i studenata parfimeristike.

Od ispitanika se, dok su se nalazili u skeneru, zahtijevalo da mentalno prizovu miris spojeva čiji su se kemijski nazivi pojavljivali na displeju. Tim je eksperimentom po prvi put  pokazano da se i u procesu percepcije mirisa, kao i u procesu njegovog zamišljanja, aktiviraju slična područja mozga.

Taj rezultat pokazuje da olfaktorno zamišljanje, jednako kao što je to slučaj kod vizuelnog i auditivnog zamišljanja, ovisi o reaktiviranju olfaktornih mentalnih slika u mozgu i da ta sposobnost raste s iskustvom i stupnjem stručnosti ispitanika.

Drugi je zaključak da kod parfimera intenzivan olfaktorni trening utječe na razinu aktivacije mreže živčanih stanica uključene u zamišljanje mirisa. Iznenađuje to, da je kod veće razine iskustva (koju prati veća aktivnost olfaktornih predjela mozga) ta razina smanjena. Događa se to zato što se kod izvježbanog mozga komunikacija na razini živčanih stanica odvija lakše, brže i djelotvornije, a poruka je specifičnija. To ujedno pokazuje da sposobnost olfaktornog zamišljanja nije urođena sposobnost nego ju je moguće razviti redovnim treningom.

Istraživanje je pokazalo da su iskusni parfimeri bili u stanju brzo, ponekad trenutačno, zamišljati mirise. Ta im sposobnost omogućava da u procesu kreiranja novih parfema mentalno uspoređuju i kombiniraju mirise bez potrebe da ih svaki put i fizički pomirišu. Za razliku od iskusnijih kolega, studentima parfimeristike je trebalo više vremena da fokusiraju pozornost i imali su teškoće u zamišljanju mirisa.