Malo sjevernije

24 srp 2015

Uzalud sam se nadala da će nekoliko stotina kilometara sjevernije biti bar malo svježije. Ništa od toga! Donja Austrija je na istoj pripeci na kojoj smo i mi. A obreli smo se u Langenloisu.

U sredini gdje su poljoprivreda i turizam glavne djelatnosti sve funkcionira kao po (germanskoj!) špagici: uredno je, solidno, imućno, čisto i spokojno. U vinograde i polja se ide prije nego što zora cikne, pa dok gosti ustanu, domaćini su se već naradili i spremni su za dnevni predah. Mnogi ga provode kupajući se u obližnjoj rijeci. Voda je, kažu, ugodna za kupanje i čista. Nama, nenaviklima na ovakvu podlogu od mrkih stijena koje bistroj vodi daju taman izgled, djeluje blago neprivlačno.

Ovo područje je najveća vinogradarska pokrajina u Austriji. Uredni vinogradi kud god se pogleda. No ne uzgaja se samo grožđe, nego i raž, pšenica, konoplja, krumpir, suncokret, hmelj i – mak. Polja maka izgledaju bajkovito! Prekidaju uobičajene zeleno-zlatno-žute komponente patchwork krajobrazne slagalice prelijepim rozim “zakrpama”.

Kraj je poznat i po voćnjacima, a upravo je sezona berbe marelica. Dok se vozite mjestima uz Dunav, možete zastati u nekom voćnjaku, javiti se domaćinima i izabrati drvo s kojega želite marelice. Nabrat će vam ih oni ili to možete učiniti sami: dobit ćete ljestve i kartonsku kutiju, pa se možete dati na uživanciju.

Ovdje vinogradari imaju mogućnost nekoliko tjedana godišnje, po precizno utvrđenom i u turističkim materijalima objavljenom rasporedu (kojeg se, treba li uopće spominjati, uredno pridržavaju), uz svoja vina nuditi i hranu. Ako ogladnite, a raspored takvih gospodarstava vam nije pri ruci, nad ulazima onih koji su otvoreni i nude hranu će biti obješen neki znak: najčešće ukras nalik na kotač ispleten od žita i ukrašen šarenim trakama, ali može biti i neki drugi herzig (slađušno) složen biljni aranžman. Uglavnom, bit će vam ponuđen nevelik izbor solidne, ukusne domaće hrane uz koju dobro ide čaša domaćinovog vina.

U raznovrsnoj turističkoj ponudi mene su najviše zanimali i oduševljavali brojni vrtovi u kojima se mogu provesti beskrajni sati u razgledavanju. Ima ih većih i manjih, uređenih prema različitim idejama i temama. Odlučili smo se za vrt Kittenberger i proveli u njemu cijeli dan. Na površini od preko 50.000 m2 je smješteno više od 40 tematskih cjelina. Najviše me se dojmila spirala (kažu najveća svjetska) ljekovitog i začinskog bilja. Na 9m visokom brdašcu, duž 400-tinjak metara staza je smješteno cca 4000 biljki (iz 400 vrsta). Uredno su označene: duž uzlazne spirale su na pločicama navedene tegobe i popisi biljki primjerenih za njihovo tretiranje (uz poneku recepturu), a duž silazne su predstavljene pojedinačne biljke.

Ono na što ovdje trebate računati je germanocentričnost: nikoga se ne tiče što vi ne znate njemački. Poput Francuza i oni imaju navalu zainteresiranih turista i nije ih briga za neke dotepence kojima bi u snalaženju možda pomogla poneka informacija na engleskom jeziku. Turistički materijali su isključivo na njemačkom, jelovnici i vođenje u vinskim podrumima također, ponuđeni televizijski programi su njemački (ili sinhronizirani na njemački), u trgovinama (čak i u apotekama!) se možete sporazumijevati samo na njemačkom ili dati mašti na volju pa raspaliti neki znakovni ja-Tarzan-ti-Čita jezik. S neizvjesnim rezultatom, naravno.

Lijepo nam je “sjeo” odlazak u Mohndorf (Makovo selo?), gdje smo se promuvali po Festivalu maka i uživali u šufnudlama (valjušcima) s makom, ležeći na ležaljkama smještenim na travnjake u hladovini voćnjaka. A bočica hladno tiještenog makovog ulja čeka priliku za toč s nekim dobrim kruhom ili za kapanje po germ-knedlama.

I kad se činilo da smo navršili mjeru turističkog zadovoljstva, ispostavilo se da može i bolje: plakat uz cestu nas obavještava da je u Muzeju karikatura u nedalekom Kremsu u tijeku Mordillova izložba! Odmah smo korigirali planove i zapalili tamo. Mmmm…. Dok čeljade hoda izložbom prepoznavajući teme, uživajući u prebogatom, minucioznom crtežu i neminovno prebirući po svom životnom iskustvu, neočekivano ga preplavi spokoj. Odjednom se sve čini jasnije i jednostavnije i svijet postaje za nijansu bolje mjesto. Majstor rijetkog talenta.

Mjesta uz Dunav (koji je ovdje zelen!) su prelijepa. Živi se u blagostanju, radišno i sređeno. Utješno je vidjeti da se negdje rad isplati i da se život može organizirati tako da bude vrlo ugodan.

Mogla bih sad razvezati prigovor onoj mojoj ptici rodi iz priče o načinu na koji djeca dolaze na svijet i cendrati joj zbog svojedobnog lošeg izbora mjesta za spuštanje tereta, ali se ipak samo odjavljujem i bilježim sa štovanjem.

Juli, 2015.