O biranju i nošenju parfema

Ima osoba koje preferiraju jedan, samo svoj parfem. Definirale su svoj mirisni pečat, s njim se osjećaju dobro i sigurno, nose ga poput talismana i nemaju potrebe za varijacijama i promjenom mirisnog doživljaja. Mislim da razumijem logiku komfora iza takvog izbora. Nezahtjevan je i udoban.

Drugi vole mijenjati mirise. Kod odlučivanja koji miris nositi se pridržavaju najrazličitijih kriterija: godišnjeg doba ili doba dana, vlastitog raspoloženja, vrste prigode kojoj nazoče, diktata industrije parfema, sadržaja brbljavih članaka u pomodnim časopisima ili nekih drugih, samo njima znanih načina odabira.

Po mome, preferiranje osobnog mirisnog pečata ne mora značiti nošenje jednog, zauvijek odabranog parfema od jutra do mraka, u svako doba godine, u svakoj prigodi i pri svakom raspoloženju. Biranje osobne mirisne garderobe, baš kao i kreiranje vlastitog stila odijevanja, zahtijeva promišljanje i posvećenost zadatku. Ako je mirisna garderoba pomno odabrana, njenu okosnicu sačinjavaju mirisi koje preferiramo, ona odslikava našu osobnost i ukus. I tako se, zapravo, vraćamo temi (proširenog) osobnog mirisnog pečata.

Dakle, mirisna garderoba je kolekcija parfema izabranih prema osobnom ukusu i namijenjenih nošenju u raznim prilikama. Nju može sačinjavati svaki broj bočica: od 3 nadalje – ovisno o financijskim mogućnostima, životnom stilu i prioritetima osobe koja te parfeme nosi.

Najčešća je praksa da mirisnu garderobu sačinjavaju bočice s mirisima koji pokrivaju nekoliko parfemskih koncepata. To omogućava prilagođavanje mirisnog outfita sadržaju dnevnih obaveza i raspoloženju. Uobičajeni trend je da se u proljeće i ljeti nose svježi, voćni, cvjetni i citrusni parfemi dok su za sezonu jesen/zima rezervirani koncepti drvenastih, orijentalnih i malo “začinjenijih” parfema. Danju i u poslovnim prilikama se nose laganiji, a navečer, u post-radnim aktivnostima, snažniji mirisi.

Međutim, tko kaže da sa svojim kolekcijama parfema ne možemo eksperimentirati i kombinirati mirise prema vlastitim zamislima? Pravila kojih bismo se trebali pridržavati je ionako previše u svačijem životu, a u nečemu tako efemernom kao što je doživljaj mirisa ona jedva da mogu postojati.

Korištenje moje mirisne garderobe izgleda otprilike ovako: kad krećem u dan provjerim kakvi su zadaci preda mnom i kako se osjećam, pa razmislim kakva bi mi mirisna kulisa najviše godila. Mirisnu temu dana prekrcanog obavezama postavljam tako da me raduje i inspirira, da me parfem zabljesne zrakom svjetlosti i optimizma svaki put kad u potrazi za motivacijom (ili samo za dobrodošlim trenutkom predaha) pomirišem zapešće, šal ili neki komad mirisnog nakita.

U danima kad mi je tempo opušteniji biram mekanije, pudrastije mirise koji će me uvesti u snatrenje i malo primiriti one vječno dežurne beta-valove moga mozga.

Navečer puštam nosu na volju, pomirišem 2-3 mogućnosti, pa izaberem što će me uljuljkati u snove. Najčešće je to nešto toplo i drvenasto, ali se dogodi i neki zamamno vanilijasti izlet…

Kako se vi otiskujete u dan? Ima li u tom ritualu mjesta za određivanje mirisne teme?