Bilo kuda, miris svuda!

28/04/2015

Samo 20 % prihoda parfimerske industrije se odnosi na prihode koje ostvari tržište parfema. Preostalih 80% ta industrija zarađuje od mirisa koje kreira za proizvode koji nas svakodnevno okružuju. I to se ne odnosi  samo na proizvode kozmetičke industrije ili industrije proizvoda za čišćenje i održavanje higijene. Čak i u procesu proizvodnje predmeta koje doživljavamo kao mirisno neutralne treba trošiti ogromne količine mirisnih supstanci kako bi se maskirali neugodni (pristojno rečeno) mirisi sirovina od kojih se oni izrađuju. Tiče se to industrije gume, papira, plastike, kože, elektronskih uređaja, lijekova, namještaja itd…

No priča o obimu posla kreatora mirisa se tu ne zaustavlja. Nakon što se shvatilo da miris koji lebdi u našoj neposrednoj okolini u velikoj mjeri utječe na to kako procenjujemo tu okolinu, stvari i ljude oko sebe, proizvođačima i trgovcima izuzetno je stalo da što bolje odrede mirise koji bi se sviđali što većem krugu ljudi. Marketinški stručnjaci smatraju miris svojim udarnim alatom u 21. stoljeću. U svijetu se troše nezamislive količine novca na istraživanja čiji bi rezultati što preciznije ukazali na mirisne preferencije što većeg broja potencijalnih konzumenata najrazličitijih roba i usluga.

U svjetskim kompanijama su vrlo dobro upoznati s rezultatima takvih istraživanja. Primjerice, s činjenicom da se grupne mirisne preferencije mogu odnositi na čitave nacije. Pa tako globalni igrači itekako imaju na umu da Nijemci cijene miris bora i citrusa, da Francuzi preferiraju cvjetne mirise, da je miris ruže općenito dobro prihvaćen, ali da ga Azijati cijene više nego druge etničke skupine, da su Japanci skloni vrlo delikatnim mirisima, dok Sjevernoamerikanci cijene snažnije mirise, a da Južnoamerikanci mirisni gas pritišću do daske. (Npr. u Venezueli proizvodi za čišćenje sadrže 10 puta više mirisa bora nego isti takvi proizvodi u SAD-u!)

U cijeloj toj mirisnoj kakofoniji koja se na svakom koraku sručuje na nas, posebno su poglavlje ambijentalni mirisi, tzv. osvježivači prostora. Tu, kao što i sami znadete, ima svačega! Presnažni, agresivni, glavobolni, do mučnine slatkasti … Uffff!!! Ne mogu ni nabrojiti sve slučajeve kad su me takvi mirisi otjerali iz nekog prostora: iz trgovine, liječničke čekaonice, lifta, kafića, toaletnih prostorija a jednom, bogami, i iz kino dvorane.

Ne padne li majstorima-animatorima na pamet pomisao da bi im postupak mogao biti kontraproduktivan? Namjera, naime, ne bi smjela biti što prije otjerati goste/klijente/potencijalne kupce!!! Osim toga, bedasto je vjerovati da će zagušivanje neprozračenih, nečistih prostorija snažnim mirisima stvoriti iluziju čistoće i poželjnog okruženja. To je samo slaganje smrada na smrad. F-u-u-u-j!

Imam dojam da se prostori kod nas najčešće mirisno animiraju po logici daj-što-daš, tj. da se ni izdaleka nema pojma o vrstama mirisa, njihovoj primjerenosti određenim prostorima i prigodama. Zatim je tu na djelu i  logika što-više-to-bolje, tj. ono naše famozno od-viška-glava-ne-boli. E, pa u ovoj diciplini glava od viška itekako boli!

U bolje informiranim (što ne znači neminovno i bogatijim) sredinama se mirisi namijenjeni raspršivanju u javnim prostorima pažljivije biraju. A zna se ponešto i o razlici između prirodnih i sintetskih mirisa, kao i o brojnim prednostima prvih pred drugima.

Bliski susreti s našim mirisno animiranim prostorima me uvijek rastuže i navedu na rezignirano razmišljanje o tome kako smo podneblje rijetko bogato sirovinama za izradu fabuloznih mirisnih materijala, a kako za to baš nimalo ne hajemo. U korist vlastite štete, naravno!

Napomena: Tekst je prenesen iz autoričine rubrike Pomiriši ovo na Naturala.hr