DNK vodica: geni i mirisne preferencije

Mnogim ljudima je teško odrediti koji je parfem najbolje rješenje za njih. Ne mogu odlučiti koji bi to kriteriji bili presudni za optimalan izbor.

Grupa znanstvenika sa Švicarskog federalnog tehnološkog instituta u Zurichu je odlučila u rješavanje tog zadatka uvesti biologiju. Zanimalo ih je može li se prema nečijem genotipu odrediti koji bi se mirisi toj osobi mogli sviđati.

Ranija istraživanja su pokazala da je grupa gena poznata kao MHC geni (glavni kompleks histokompatibilnosti) povezana sa seksualnom privlačnošću, tj. “odgovorna” za to da li će netko biti seksualno privučen mirisom nečijeg tijela.

Švicarski su znanstvenici postavili hipotezu da bi naši MHC geni mogli diktirati i naše preferencije prema drugim mirisima, pa su eksperimentom ispitali moguće korelacije.

Ispitanici (njih 116) su dobili zadatak da sastojke s liste uobičajenih parfemskih komponenti rangiraju prema svojim preferencijama. Lista se sastojala od 10 različitih mirisa poput cedra, tolu balzama, ruže, vetivera, mahovine i cimeta, a test je ponavljan s različitim koncentracijama i u različitim okruženjima.

Ispostavilo se da je topli miris tolu balzama bio najpopularniji, a da se zemljano-drvenasti miris vetivera ispitanicima najmanje svidio. No za svaki je miris jačina preferencije varirala ovisno o specifičnom setu MHC gena svakog ispitanika!

Iako su rezultati istraživanja nedvosmisleno pokazali da postoji korelacija između nečije verzije gena i njihovog izbora mirisa, još smo daleko od mogućnosti da na temelju te ograničene informacije kreiramo savršen parfem za neku osobu. No iz sve većeg broja u eksperimente uključenih osoba i mirisa se naziru obećavajući modeli,  pa se istraživanja nastavljaju.