Mirisne orgulje

Dr. Septimus Piesse, francuski kemičar i parfimer, autor knjige The Art of Perfumery (1857.) se u svojim pokušajima obašnjavanja kako se određeni mirisni materijali mogu harmonično kombinirati često služio glazbom. Polazeći od toga da svaka odsvirana nota ima specifično djelovanje na osjet sluha povukao je analogiju tvrdeći da svaki mirisni materijal stvara specifičan dojam na osjet mirisa. Smatrao je da se, poput nota koje odsvirane zajedno mogu zvučati harmonično ili disonantno, i pojedini mirisi mogu kombinirati tako da stvore prekrasne akorde, dok će mirisi u nekim drugim kombinacijama proizvesti loš dojam.

Nakon mukotrpnog istraživanja Piesse je pažljivo razvrstao mirisne elemente uz note basovog i violinskog ključa. Tipke takvog mirisnog instrumenta su trebale biti spojene sa sprej bocama u kojima bi se nalazili različiti mirisi. Pritisak na svaku tipku bi rezultirao ispuštanjem u prostor s njom povezanog mirisa.

Ilustracija u časopisu Znanost i izumi (1922.) prikazuje kako bi trebale izgledati orgulje na kojima bi se “svirala” mirisna djela

Ta zanimljiva ideja nije ni danas izgubila svoju atraktivnost, pa se i dalje nastoji konstruirati takav instrument. Mnogi uređaji koji se u svijetu koriste za mirisno animiranje događanja u velikim halama ili na otvorenim prostorima u reduciranom obliku primjenjuju Piesseovu ideju.

Najbliži Piesseovoj zamisli je, čini se, zanimljiv pokušaj u Italiji. Tamo je konsturirano nastavno pomagalo pomoću kojeg se djecu može učiti kako prepoznati i kombinirati različite mirise.